Home  |  Svirke  |  Arhiva  |  Članci  |  Emisije  |  Net radio  |  Materijal  |  Linkovi  |  Kontakt  |  O nama

 

SVIRKE

quest4blues
Blues radio
Quest4Blues

 

FORUM


DISKUSIJA
stara diskusija koju koristimo samo za hitne slučajeve
Članci
Arhiva
Emisije

BLUES TIME

TV Studio B
Net radio  
Materijal  
Linkovi
Kontakt
O nama

KOKO TAYLOR - kraljica bluza

"Potičem iz siromašne porodice" priseća se Koko Taylor. "Veoma siromašne porodice. Odrasla sam na farmi, na kojoj smo radili za deo useva." Rođena pod imenom Cora Walton, u blizini Memfisa u Tenesiju, Koko je već sa 11 godina ostala siroče (njena rana ljubav prema čokoladi donela joj je ovaj nadimak, koji joj je ostao čitavog života). Zajedno sa svojih petoro brace i sestrom, Koko je zavolela muziku slušajući mešavinu raznih pesama u crkvi i pesama koje je svakodnevno mogla da čuje u radio emisiji B.B.King-a. Iako ju je otac podsticao da peva samo gospel, Koko i njeni rođaci su se sakrivali i, na svojim ručno napravljenim instrumentima, svirali bluz.

Jedan brat pratio ju je na gitari napravljenoj od žice za ograđivanje i eksera, a drugi sa frulom napravljenoj od kukuruzne stabljike, i tako je Koko započela svoju karijeru bluz žene. Pošto je bila najmlađa, slušala je što je više mogla bluz izvođače. Big Mama Thornton i Bessie Smith su posebno uticale na nju, kao i Muddy Waters, Howlin' Wolf i Sonny Boy Williamson. Stalno je slušala njihove pesme.
Iako je volela da peva, nikada nije ni sanjala da će doći u njihov rang. Kada je imala 18 godina, Koko i njen budući suprug, sada pokojni, Robert "Pops" Taylor, preselili su se u Čikago u potrazi za poslom. Ni sa čim, kako bi Koko rekla "35 centi i kutijom Ritz krekera", par je uspeo da podigne kuću na južnoj strani grada, kolevku na oštroj ivici čikaškog bluza. Koko je našla posao kao čistačica u kuci bogatog para u elegantnom severnom predgrađu. Uveče i vikendom Koko i Pops posećivali su razne klubove, gde su mogli da čuju pevače poput Muddy Waters-a, Howlin' Wolf-a, Magic Sam-a, Buddy Guy-a i Junior Wells-a. I zahvaljujući podstrekivanju Pops-a, nije prošlo mnogo da bi Koko redovno sedela u društvu mnogih legendarnih bluz bendova. Njena velika šansa pojavila se 1962.
Nakon posebno "vatrenog" nastupa, prišao joj je aranžer/kompozitor Willie Dixon. Na njeno iznenađenje, rekao joj je: "Bože, nikada nisam čuo da žena tako peva bluz, kako ti pevaš. Mnogi muškarci danas pevaju bluz, ali ne i dovoljno žena. To je ono što svetu danas treba, žena sa glasom kao što je tvoj, da peva bluz." Dixon je uredio ugovor izmedu Koko i Chess-a i producirao nekoliko njenih singlova (kao i dva albuma), uključujući i hit Wang Dang Doodle iz 1965, prodat u milionskom tiražu. Ta pesma je čvrsto utvrdila njen položaj, kao prve žene bluza u svetu. Ranih sedamdesetih Koko je bila među prvima sa južne strane čikaških bluz umetnika koja je našla posao, a i publiku, na severnoj strani grada. 1972 Koko je učestvovala na Ann Arbor bluz i džez festivalu, nastupajući pred više ljudi nego ikada do tad (u kojoj je bio i Bruce Iglauer).
Izdavačka kuća Atlantic zabeležila je festival (uključujući i njen nastup) i izbacila live album, kojim je Koko bila predstavljena mnogo široj publici. 1975 Koko je našla svoj dom u novoj bluz izdavačkoj kući – Iglauer's Alligator Records. Njen prvi album za još mladu izdavačku kuću, "I Got What It Takes", doneo joj je nominaciju za Grammy. Od tada, Koko je snimila još sedam albuma za Alligator (i dobila još pet nominacija za Grammy), takode se pojavila mnogo puta kao gost na raznim albumima i snimanjima svojih slavnih prijatelja. Pojavljivala se u filmovima i u televizijskim emisijama, na radiju i u štampi, svuda u svetu.

Nije lako biti uspešna žena u svetu bluza kojim vladaju muškarci, ali Koko Taylor je učinila upravo to. Prenela je svoju muziku iz malih klubova na južnoj strani Čikaga, na ogromne festivale svuda u svetu. Kako u dobrim vremenima, tako i u ličnim nevoljama, Koko Taylor je uspela da ostane vodeća snaga u bluzu. "To je izazov", kaže. "Teško je raditi ono što ja radim, ovde, u takozvanom muškom svetu. Ne može svaka žena to da izdrži i da radi ono što ja radim danas". Svakako, Koko Taylor je istaknuta bluz žena u svetu. I zato je, i uvek će ostati, neprikosnovena KRALJICA BLUZA.

 

http://www.kokotaylor.com/

Diskografija:

- I GOT WHAT IT TAKES (ALLIGATOR) 1975.
- THE EARTHSHAKER (ALLIGATOR) 1978.
- FROM THE HEART OF A WOMAN (ALLIGATOR) 1981.
- QUEEN OF THE BLUES (ALLIGATOR) 1985.
- LIVE FROM CHICAGO: AN AUDIENCE WITH THE QUEEN (ALLIGATOR) 1987.
- JUMP FOR JOY (ALLIGATOR) 1990.
- FORCE OF NATURE (ALLIGATOR) 1993.
- ROYAL BLUE (ALLIGATOR) 2000.
- DELUXE EDITION (ALLIGATOR) 2002.

Solo albumi :

- KOKO TAYLOR (CHESS)
- BASIC SOUL (CHESS)
- SOUTH SIDE BABY (BLACK & BLUE; reizdanje EVIDENCE)

Gostovanja:

- BLUES DELUXE (XRT)
- THE ALLIGATOR RECORDS 20TH ANNIVERSARY TOUR (ALLIGATOR)
- THE ALLIGATOR RECORDS CHRISTMAS COLLECTION (ALLIGATOR)
- BLUES EXPLOSION (ATLANTIC)
- COAST TO COAST (PAUL SHAFFER – CAPITOL)
- BLUES SUMMIT (B.B.KING – MCA)
- BLUES DOWN DEEP: SONGS OF JANIS JOPLIN (HOUSE OF BLUES)
- BLUES POWER: SONGS OF ERIC CLAPTON (HOUSE OF BLUES)

Nagrade:

- Award for 30 years as Queen Of The Blues by KCM Production 1993.
- «Koko Taylor Day» Declaration in Chicago by Mayor Richard Daley, March 3 1993.
- Legend Of The Year, presented by Clearly Canadian (2 awards) 1993.
- Diamond Award for Excellence – Koko taylor, Stevie Wonder, and Billy Taylor 1994.
- Santa Cruz Award 1994.
- WSSD Jimmy Reed Blues Lifetime Achievement Award for uotstanding commitment to the Blues 1994.
- Proclamation – Gary, IN Mayor Thomas Barnes 1995.
- Blues Hall of Fame – Classic of Blues Recordings, MCA/CHESS RECORDS 1995.
- Jammin' for the Homeless 1995, 1996.
- Chicago coalition for the Homeless 1996.
- Howlin' Wolf Award – exemplifies the Memphis and Chicago Blues Connection 1996.
- Blues Hall of Fame – Individual Inductee 1997.
- Children's Brittle Bone Foundation, Outstanding Generosity 1997.
- The National academy of Blues – Mississippi First Reunion 1997.
- Chicagoan of the Year Award – Koko Taylor and Sammy Sosa 1998.
- Martin's International Culture Annual Music Awards 1998.
- Blues Foundation Lifetime Achievement Award – Etta James, Ryth Brown and Koko Taylor 1999.
- Chicago Coalition for the Homeless 1999.
- Martin's International Culture Annual Music Awards 2001.
- River Roads Lifetime Achievement – Mississippi Valley 2001.
- Willie Dixon's Blues Heaven Foundation 2001.
- Vision Quest – Theta Phi Omega Chapter, Alpha Kappa Alpha Sorority 2001.
- Pioneer'a Award 2003.
- Year of the Blues – Kennedy Center, Washington, DC 2003.
- The National Endowment For The Arts (NEA) – National Heritage Fellowship, the nation's highest honor in the folk and traditional arts 2004.
- 24 W.C. HANDY AWARDS (more than any other artist)
- 8 GRAMMY NOMINATIONS
- 2 GRAMMYS

 

Branislava Vajagić - Angelene

 
Black music in white city - bluz i ritam i bluz u Beogradu