Imamo čast da na sajtu www.beoblues.com objavimo intervju sa bendom "Point Blank". Najstariji domaći bluz bend koji je još uvek aktivan, trenutno promoviše svoj novi album "The Whither Shade Of Blue”. Zanimljivo, "Point Blank" s godinama sve više dobija na kvalitetu i popularnosti ali i na inspiraciji za neobične projekte. Tako su, recimo, 2006. godine za potrebe snimanja albuma i filma "Zatvorski bluz", proveli neko vreme "s one strane rešetaka" u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Kako ovaj sajt, uglavnom, posećuju upućeni u bluz i granična područja ovog muzičkog žanra, neću ulaziti u sve poznate detalje o ovom bendu koji, pretpostavljam, većina dobro poznaje. Reći ću samo da su teme kao što je pomenuti "Zatvorski bluz", novi album "The Whither Shade Of Blue", aktuelnosti na domaćoj bluz sceni i u samom bendu, bile zanimljive za razgovor sročen u tekst koji je pred vama. Na pitanja je odgovarao Dragoljub Crnčević – Crnke.
Šta je to što vaš novi album "The Whither Shade Of Blue" razlikuje od prethodnih?
Kao prvo, produkcija. Saša Habić je uradio fantastičan posao. Omot je veoma lep a zatim i svirka sa dva bubnjara. Upustili smo se u avanturu iz koje smo, nadam se, izašli uspešno, barem sudeći po dosadašnjim kritikama kod nas, ali i u Americi i Evropi. Uostalom, treba čuti. Svaki naš album uvek ima nekih pomaka inače bi bilo dosadno, zar ne? Mogu se čuti i gusle, a gostuje nam i prva violina narodnog orkestra RTS-a. Prava papazjanija! Uz CD bi mogli da delimo i porciju glave u škembetu.
Šta će sve pratiti promovisanje novog albuma? Da li pripremate spotove?
Za sada je snimljen jedan spot. Sledećeg meseca ćemo uraditi još jedan.
Iskustvo je ogromno i neprocenjivo. Ako neko, uopšte, pomisli da "proda muda za bubrege" onima iza žice onda se grdno vara. Ljudi koji su prošli tušta i tma odmah prepoznaju folirante. Utoliko većim uspehom smatram fantastičnu atmosferu koja se desila. Strašno je živeti u zemlji u kojoj si prinuđen da uradiš nešto za šta ćes gadno da platiš jer nisi više imao izbora. Nisu baš svi takav slučaj ali većina, po mom mišljenju, jeste. Oni koji su tamo, plaćaju cenu ali ima i onih koji je nikada neće platiti, a njih je mnogo više. Ne želim da zvučim kao Kalimero, ali tako je.
Da li je sviranje u zatvoru učinilo da bluz koji ste snimali tom prilikom još više "poplavi" - postane "more blue"; Tj. da li je cela stvar zvučala još sentimentalnije?
Nema tu nikakvog sentimentalizma, samo surova realnost. Zatvor ne mora uvek da bude opasan zidovima. Rekao sam tada na koncertu: "...nije toliko gadno kada vas neko fizički zatvori, mnogo je gore kada vam uzmu slobodu duha...". Tog dana smo preleteli zidove i, barem na par sati, bili slobodniji od bilo kog dživdžana u zemlji Srbiji. Srećom, dobro smo svirali te nismo "poplaveli"! Uveren sam da smo tog dana svi izašli iz sale mnogo bogatiji.
Kako posle dvadeset pet godina bavljenja bluzom "Point Blank" posmatra sadašnju domaću bluz scenu?
Uvek smo imali i imaćemo sjajne muzičare. Problem je što se ne pojavljuju na "Pinku"...
Šta, po vašem mišljenju, nedostaje našoj bluz sceni?
Šta da kažem a da me ne tuže neke radio stanice i televizije? Koristim priliku da zamolim sve koji vole rock i blues da ne piraterišu nas poslednji CD!
Koje koncerte priželjkujete u 2009. godini?
Dobre!!! Hahahaha! Pogledajte na www.pointblank.rs
Da li ćete nastaviti da kupujete proizvode fabrike slatkiša "Pionir" posle njihove reklamne kampanje sa Jelenom Karleušom? Poznato mi je da ste svojevremeno, tim povodom, pisali fabrici "Pionir"... (U godišnjoj listi časopisa "Student" Jelena Karleuša i "Pionir" čokoladica proglašeni su za najgori par 2008. godine)
Nije me mrzelo da odem na sajt fabrike i veoma uljudno im objasnim da posle takve reklame ne želim više da kupujem njihove proizvode. Šta reći a ne zaplakati! To je samo jedan primer u moru, bolje reći okeanu, mediokriteta koji vladaju medijskim prostorom. Mada, moram priznati, izbor nije bio nimalo lak.
Intervju radila Ružica Vrhovac